Sponza: priča o povijesti
Danas su polaznici 41. seminara posjetili Sponzu, gotičko-renesansnu palaču u kojoj se čuva arhiv Dubrovačke Republike. U povijest ove dubrovačke znamenitosti uveo ih je prof. dr. sc. Milovan Tatarin, dok je neke od najvrjednijih dokumenata Državnoga arhiva u Dubrovniku prisutnima pokazao Zoran Perović.
Sponza je građena od 1516. do 1522, prema projektu domaćeg graditelja Paskoja Miličevića. Nakon potresa 1667. ostala je sačuvana kao svjedočanstvo izvornog dubrovačkog gotičko-renesansnog stila. U doba Dubrovačke Republike u njoj su bili smješteni carinski ured, skladišta, kovnica novca, blagajna, oružana i gradska škola. Još od 13. stoljeća Dubrovčani su na različitim mjestima brižno čuvali spise vezane za aktivnosti različitih društvenih službi, a 1952. arhivsko blago dubrovačkog područja premješteno je upravo u Sponzu. Prema riječima Zorana Perovića, radi se o jednom od najstarijih i najbogatijih arhiva u ovom dijelu Europe.
Arhivist specijalist Zoran Perović za polaznike je odabrao, pripremio i izložio neke od najdragocjenijih dokumenata Dubrovačkoga arhiva. Imali su tako priliku vidjeti i proučiti najstariji originalni dokument Arhiva, Bulu pape Benedikta VIII. iz 1022. godine, kojom taj papa određuje teritorij Dubrovačke nadbskupije. Isprava pape Zaharije falsifikat je iz 13. stoljeća, a pomorsko-trgovački ugovor između Pise, Dubrovnika i Splita iz 1169. najstarija je sačuvana originalna isprava napisana u Dubrovniku. Polaznici su vidjeli i spis iz 1108, kojim dubrovački nadbiskup Dominik osniva samostan sv. Šimuna. Ugovor iz 1186. svjedoči o sklopljenom miru između Dubrovčana i predstavnika Raške. Iznimno je dragocjen dokument i Povelja Kulina bana iz 1189, kojom se Kulin, ban bosanski, obvezuje na vječno prijateljstvo s Dubrovčanima te im dodjeljuje slobodu trgovanja u svojoj zemlji. Polaznici su imali priliku vidjeti i ugovor o prijateljstvu između Dubrovnika i Ancone iz 12. stoljeća, prijepis Dubrovačkog statuta iz 1272. godine te prvu sačuvanu dubrovačku notarsku knjigu. U pomorsko-trgovačkom ugovoru između Dubrovnika i Kotora iz 1279. nalazi se najstariji sačuvani pečat dubrovačke općine. Zoran Perović izložio je i Višegradsku povelju iz 1358, kojom se utvrđuje vrhovna vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva nad Dubrovnikom. U ispravi iz 1382. bosanski kralj Tvrtko obećaje Dubrovčanima da u svojem gradu više neće dopuštati trgovinu solju.
Posebno zanimljivo gradivo Dubrovačkoga arhiva svakako su zapisi triju vijeća Dubrovačke Republike. Zoran Perović polaznicima je pokazao zapis Velikoga vijeća iz 1416, u kojem na području od Splita do Budve zabranjuje trgovinu robljem. »Privilegium navigationis ad partes orientes« iz 1433. dozvola je kojom se Dubrovčanima dopušta slobodna plovidba u zemlje Istoka. Prisutni su proučili ispravu iz 1445, u kojoj se određuje državnopravni status Dubrovnika pod ugarskom krunom, povelju bosanskog vladara Stjepana Tomaševića iz 1461, Ferman turskog sultana Mehmeda II. iz 1458. i zanimljivi ferman iz 1588, pisan talijanskim jezikom na latinici. Bizantska isprava iz 1451. posebno je vrijedna zbog zlatnoga pečata. Zoran Perović ukazao je pozornost na statut bratovštine sv. Lazara iz 15. stoljeća, sačuvani rukopis dubrovačkog komediografa Marina Držića iz 1552, oporuku Džive Gundulić s početka 17. stoljeća, akvarel Dubrovnika s početka 18. stoljeća, dekret francuskoga kralja o imenovanju Ruđera Boškovića ravnateljem optike u francuskoj mornarici, originalno pismo carice i kraljice Marije Terezije knezu i vijećnicima Dubrovačke Republike te je izložbu arhivskoga blaga zaključio dragocjenim dopisom francuskoga cara Napoleona iz 1805. godine.
