Portret autora: Luko Paljetak
Zagrebačka slavistička škola sinoć je u atriju Poslijediplomskog središta u Dubrovniku ugostila hrvatskoga pjesnika za djecu i odrasle, proznog i dramskog pisca, redatelja, prevoditelja, književnog povjesničara, esejista i feljtonista, Luka Paljetka. S gostom večeri razgovarao je Milovan Tatarin, profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku.
Luko Paljetak s prisutnima je podijelio sjećanja na djetinjstvo provedeno u Dubrovniku i osjećaje koji se u njemu javljaju danas, kada u Grad dolazi »po malu mjericu svojih uspomena«. Pročitao je prigodno pjesme Molitva za moju majku, Nebeski parketar i Ni jedan javni trg, posvećene roditeljima, Mari i Niku.
Paljetak se prisjetio i svoje prve knjige poezije Nečastivi iz ruže iz 1968. godine te se osvrnuo na poeziju danas, koja uzmiče pred vremenom koje prednost daje prozi. Iako pjesnike danas vidi kao rijetku vrstu koja polako izumire, Luko Paljetak predviđa resenzibilizaciju čovjeka u svijetu koji je oglušio. Prema riječima profesora Tatarina, lirika je Luka Paljetka narativna, često tematizira posve obične situacije, a nerijetko je karakterizira humornost i ironija. Te »povlaštene trenutke svakodnevice« Paljetak nastoji pretvoriti u pjesničku građu koja ih restaurira i daje im dostojanstvo, kao što je to uradio u sinoć pročitanim pjesmama Jelovnik, Sandosten forte i Miš.
Govoreći o zbirci pjesama Pjesni na dubrovačku Paljetak je objasnio očaranost jezikom starih dubrovačkih pjesnika. Uz poznavanje narodnoga jezika dubrovačkih ulica, imao je u djetinjstvu privilegiju boraviti u Franjevačkom samostanu, u rukama držati rukopis Gundulićeva Osmana i učiti visoko sofisticirani jezik dubrovačkih pjesnika. Govorio je pritom i o osjećaju dužnosti pisanja jezikom koji u današnjem Dubrovniku polako nestaje. Profesor Tatarin osvrnuo se na raspon tema zbirke koja počinje obraćanjem Juniju (Džonu) Kalićeviću (1399–1457) i završava Odom zahodu. Tako širok raspon tema Paljetak objašnjava rasponom života te ističe kako uzvišeni stil Ode zahodu poništava banalnost teme. Gost večeri pročitao je zatim pjesme posvećene trima ikonama dubrovačke književnosti: Marin Držić, Cvijeti Zuzorić i Gjivo Frana Gundulić.
Zaokupljenost kultnim ikonama dubrovačke književnosti očituje se i u proznom dijelu Paljetkova opusa, posebice u romanima Skroviti vrt, mistifikaciji dnevnika Cvijete Zuzorić, te Marin: roman o Držiću, u kojem tematizira Držićevu težnju za povratkom izgubljene obiteljske časti.
Portretiranje ovogodišnjeg gosta večeri privedeno je kraju pjesmom Nekad sam bio mršav, na ovu sam visinu te osvrtom na njegovu posljednju autorsku zbirku, Ne pišem pjesme nigdje nego tu gdje me stignu, kojom Luko Paljetak sugerira nužnost spremnosti na pisanje poezije na svakome mjestu. Svojim bogatim opusom ovaj pjesnik to uspijeva potvrditi.
