Vremenski odnosi na razini složene rečenice i teksta
Tema su današnjega predavanja jezikoslovnoga ciklusa, koje je održala prof. dr. sc. Lada Badurina, bili Vremenski odnosi na razini složene rečenice i teksta. U uvodnome dijelu profesorica Badurina osvrnula se na vrijeme kao semantičku i gramatičku kategoriju te na tipove vremenskih odnosa koji se iskazuju u jeziku. U drugome se dijelu koncentrirala na izražavanje vremenskih odnosa u složenoj rečenici, i to s naglaskom na nezavisnosloženim rečenicama. Treći je dio izlaganja bio posvećen vremenskim odnosima u tekstu.
Iskustvo vremena iskazuje se u svakome govornome činu, stoga je ono u jeziku i gramatikalizirano: sadržano je u gramatičkoj kategoriji vremena. Ako su vremenski odnosi u rečenici uspostavljeni između događaja označena rečenicom i samoga govornog čina, riječ je o tzv. indikativnome izražavanju vremena. Odnosi između vremena u kojemu se zbiva ono o čemu je riječ u rečenici i vremena o kojem se govori ulaze u tzv. konjunktivni ili vezani tip izražavanja vremena. U tijesnoj je vezi s gramatičkom kategorijom vremena i semantička kategorija temporalnosti. Vremenska se naime značenja ne iskazuju isključivo gramatičkim kategorijama, zbog čega ne postoji apsolutna podudarnost između gramatičkih i semantičkih kategorija. Profesorica Badurina u nastavku izlaganja koncentrirala se upravo na pomoćna semantička i/ili pragmatička sredstva koja pomažu pri vremenskoj lokalizaciji iskazanih radnji.
Vremenske su zavisnosložene rečenice prototipni način iskazivanja vremenskih odnosa na razini složene rečenice, stoga i najbolje opisane u dosadašnjim gramatikama i studijama. S obzirom na njihovu temporalnu lokalizaciju radnje u sklopu složene rečenice mogu biti simultane/istodobne ili sukcesivne/neistodobne. Ako su dvije radnje neistodobne, zavisna surečenica može označavati vrijeme koje prethodi vremenu osnovne surečenice (anteriornost ili prethodnost; kao u primjeru Čim svane, krećemo na put.) ili vrijeme koje slijedi nakon vremena osnovne surečenice (posteriornost ili poslijevremenost; primjerice Prije nego dođeš, nazovi.). S aspekta preklapanja dviju radnji može se razlikovati potpunu (npr. Dok čita, sluša glazbu.) od djelomične istodobnosti (npr. Kad budem u Hrvatskoj, javit ću ti se.).
Nakon raščlambe eksplicitnoga iskazivanja vremena (vremenskim rečenicama) predavačica je svoju pozornost usmjerila na načine uspostavljanja vremenskih odnosa u složenim rečenicama, u prvome redu onim koordiniranim, u kojima nema eksplicitnih znakova koji bi mogli upućivati na simultanost ili sukcesivnost glagolskih radnji, kao u rečenicama tipa Ulazi i pozdravlja. Jedan je od relevantnih jezičnih signala koji omogućuju pouzdanu vremensku lokalizaciju glagolski vid. Dok za strukture sa svršenim radnjama vrijedi tvrdnja da se redovito radi o sukcesivnosti, u strukturama je s nesvršenim radnjama o simultanosti riječ u najvećem broju slučajeva, no ne i uvijek, naglasila je profesorica Badurina. U svojem se izlaganju potom posvetila pomoćnim sredstvima kojima se impliciraju vremenski odnosi, a kojima u komunikaciji svakodnevno pribjegavamo kada vrijeme nije eksplicitno iskazano, ustvrđujući da nam u takvim situacijama pomaže cjelovito jezično (npr. značenje glagola, sadržaj rečenice/iskaza) i životno iskustvo.
U završnome se dijelu izlaganja profesorica Badurina pozabavila vremenskim odnosima u tekstu, na kojemu se preslikavaju prepoznati načini uspostavljanja vremenskih odnosa u složenoj rečenici. S gledišta cjelovita teksta treba uvažiti postojanje različitih vremenskih planova, odnosno tri razine stvarnosti: iskustveno (tiče se vremena u kojem se neka radnja odvija), interpersonalno (tiče se sudionika komunikacijskoga procesa) i tekstualno vrijeme (odnosi se na relativne vremenske odnose u tekstu). Iako se različiti vremenski planovi u pravilu stvaraju i razotkrivaju u simultanitetu, predavačica je usmjerila pažnju na tekstualno vrijeme, posebice na procese koji recipijentima jezične poruke pomažu u prepoznavanju vremenskih odnosa u međurečeničnim vezama. U izražavanju vremena i uspostavljanju vremenskih odnosa u rečenici i tekstu važnu ulogu imaju različita leksička sredstva, od kojih su mnoga u većoj ili manjoj mjeri deiktičke naravi.
