Uvod u nulte

Današnjim predavanjem započeo je književnoznanstveni ciklus Nulti stupanj pisma, u kojem će se opisati i interpretirati poetička uporišta književnosti u prvom desetljeću 21. stoljeća. Ciklus je koncipirao i uvodno predavanje pod nazivom Uvod u nulte održao prof. dr. Krešimir Bagić, koji je podsjetio da ovim ciklusom završava šestogodišnja priča desetljetnoga prikazivanja hrvatske književnosti u okviru seminara Zagrebačke slavističke škole.

Predavanjem Uvod u nulte profesor Bagić prikazao je pojedine podatke vezane uz globalnu i hrvatsku stvarnost prvoga desetljeća 21. stoljeća te se, govoreći o hrvatskoj književnosti nultih, usredotočio na pojmove »stvarnost«, »FAK«, »medij« i »reklama«.

Na globalnom planu nulte je obilježilo rušenje nebodera blizanaca Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 2001, a novo lice terorizma zgrozilo je svijet, povećalo osjećaj nesigurnosti i bitno usmjerilo svjetsku politiku. Analitičari procjenjuju da je u prvom desetljeću 21. stoljeća u terorističkim napadima, građanskim ratovima, atentatima i sličnim događajima poginulo oko milijun ljudi. Profesor Bagić osvrnuo se pritom na medijsko-ideološki okoliš obilja informacija o lošim vijestima, u kojem gotovo nevjerojatnom zvuči tvrdnja nezavisnog novinara i povjesničara Andréa Laranéa o prošlom desetljeću kao najpacifističkijem u zadnjih 160 godina. Na političkoj karti svijeta osvanule su četiri nove države, Istočni Timor, Crna Gora, Srbija i Kosovo, a na gospodarskom planu nulte karakterizira nagli rast svjetskog bruto nacionalnoga proizvoda, dok potkraj desetljeća svijet pogađa ozbiljna financijska kriza. Poznavatelji popularne glazbe ustvrdili su da su nulte »donijele nova tehnološka čuda, ali niti jedan nov i značajan pravac, provokativnu uličnu subkulturu ili žanr«. Prikaz globalnih oblježja desetljeća profesor Bagić zaključio je izdvajanjem sportskih junaka nultih, Rogera Federera, Michaela Phelpsa, Usaina Bolta i Lancea Armstronga.

Dvijetisućite u Hrvatskoj profesor Bagić okarakterizirao je izrazito emocionalnim desetljećem u kojemu se hrvatsko društvo kretalo između nade i razočarenja, euforije i depresije. Nakon burnih devedesetih nulte su Hrvatskoj donijele »tipične tranzicijske muke« – političko i ekonomsko otvaranje zemlje, suočavanje s korupcijom i posljedicama divlje privatizacije te slabo kontrolirani ulazak stranog kapitala u zemlju. Bilo je to desetljeće stabilizacije, ali i ozbiljne krize. Na političkom i društvenom planu nulte se u Hrvatskoj pamte i kao vrijeme pregovaranja o pristupanju Europskoj uniji. Pojedine elemente hrvatske stvarnosti profesor Bagić metaforički je opisao dvjema pričama – onom o usponu i padu političara Ive Sanadera te onom o bijegu i uhićenju generala Ante Gotovine. Omiljeni prostor dokazivanja u međunarodnim i svjetskim razmjerima Hrvatima je oduvijek bio sport. Profesor Bagić prisjetio se tako Gorana Ivaniševića i osvojenoga turnira u Wimbledonu 2001, hrvatske teniske reprezentacije i osvojenoga Davis Cupa 2005, uspjeha hrvatskih rukometaša, vaterpolista, Janice Kostelić i Blanke Vlašić.

U razgovorima o književnosti nultih najspominjaniji su pojmovi »stvarnost«, »FAK«, »medij« i »reklama« pa je profesor Bagić prikupio reprezentativne kontekste u kojima su ti pojmovi rabljeni i osnovne smislove koji su im pridruživani.

Pojam »stvarnost« često rabe i pisci i kritičari – najprije je u drugoj polovici devedesetih upotrijebljen naziv »stvarnosna proza«, a zatim je analogijom izveden i naziv »stvarnosna poezija«. Budući da sadržaj tih naziva nikada nije preciznije opisan, profesor Bagić istaknuo je reakcije Deana Dude i Damira Šodana, koji je, nastojeći specificirati izraznu i stilsku specifičnost stvarnosne poezije, uvriježenoj poetičkoj diobi na gnoseološku i semiotičku modelativnu matricu (Milanja) dodao i metonimijsku modelativnu matricu. Profesor Bagić sklon je pojam stvarnosti i njegove literarne izvedenice razumijevati kao kritičarsku fikciju kojom se inzistira na nemogućoj doslovnosti te kojom se recentna literatura polemički pozicionira spram prethodne.

Najpoznatiji je fenomen nultih Festival alternativne književnosti – FAK. Taj se projekt temeljio na autorskim čitanjima proze u klubovima, kafićima i drugim mjestima na kojima se okupljaju mladi. Pokrenuli su ga i osmislili Nenad Rizvanović, Hrvoje Osvaldić i Boro Radaković, a karizmatični voditelj fakovskih programa bio je Kruno Lokotar. Festivalska čitanja na kojima se ukupno pojavilo osamdesetak autora (Radaković, Jergović, Tomić, Ferić, Mraović, Senjanović, Pavičić, Simić i dr.) pratio je uspjeh i medijski odjek, a u prosincu 2003, nakon velike javne polemike istaknutih fakovaca, osnivači FAK-a obavijestili su javnost o gašenju festivala. Iako se nerijetko pisalo i govorilo o fakovskoj poetici, pisce koji su nastupali na festivalu ponajprije je okupio način promocije. Profesor Bagić naglasio je kako je integralni sastojak čitavoga projekta bila polemičnost pa ga se često tumačilo kao projekt koji se suprotstavio literarnom modernizmu i postmodernizmu, koji je radikalno osporio model tuđmanovske nacionalne kulture te koji je promovirao tržišna načela kao prikladna načela funkcioniranja kulture. Komentatori se danas bitno razilaze u ocjenama uloge i važnosti ovoga festivala. Izvjesno je pritom da je fakovska jezgra pisaca bila izrazito vezana uz medije, dok je ono čega je nedostajalo, unatoč radikalnom zaokretu u trenutku raspada festivala, bila književna kritika.

Dok su fakovci tradicionalne medije koristili za promidžbu svoje književnosti, ideja i stavova, najmlađi autori, oni koji se u književnosti javljaju upravo u nultima, nerijetko se koriste mogućnostima novih – digitalnih – medija. Pojam »medij« tako više ne označava samo puki komunikacijski kanal, nego i njegovo aktivno sudjelovanje u proizvodnji djela. Za razliku od fakovskog neposrednog kontakta s publikom, digitalni medij omogućuje neposrednu umjetnost koja povezuje autora i čitatelja. Profesor Bagić naglasio je kako, za razliku od statičnosti, fiksiranosti i linearnosti tradicionalnog znaka, digitalni znak ujedinjuje tekst, sliku, grafički prikaz, zvuk te je pokretljiv i podložan stalnoj mijeni. Prvi veliki fenomen elektroničke književnosti u Hrvatskoj bila je blogerska književnost, a profesor Bagić podsjetio je na glavna obilježja i primjere blogerske proze.

Literarne strategije nultih obilježavaju i tijesne veze s reklamnim diskurzom, njegovo parafraziranje, tematizacija ili beletrizacijska stilizacija. U poeziji i prozi dvijetisućitih pojavljuje se obilje dodira i spojeva književnosti i reklame, a profesor Bagić uputio je na iscrpnu analizu Borisa Postnikova o oglašavanju u suvremenoj hrvatskoj prozi.

Na kraju predavanja profesor Bagić zaključio je da pisma suvremenih hrvatskih pisaca komuniciraju s medijskim i reklamnim diskurzom, s političkim i popularnokulturnim idiomima te se na bitan način realiziraju u različitim diskurzivnim dodirima i prepletanjima. Ostavio je pritom otvorenim pitanje o mogućnosti inzistiranja na izdvojenosti, alegoričnosti i slučajnosti kreacije u književnosti konzumerističkoga okružja.