Suvremena hrvatska književnost
U atriju Poslijediplomskoga središta u Dubrovniku sinoć je održana večer posvećena suvremenoj hrvatskoj književnosti, u sklopu koje su se polaznicima Škole predstavila dvojica autora koji već duže zaokupljaju pažnju hrvatske književne i kulturne javnosti: Miroslav Kirin i Damir Šodan. Književnu je večer vodio doc. dr. sc. Tvrtko Vuković, profesor na Katedri za noviju hrvatsku književnost pri Odsjeku za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta.
Miroslav Kirin hrvatski je pjesnik, prevoditelj i prozaik. Za svoju je prvu pjesničku zbirku Od nje do vječnosti (1989) nagrađen nagradom »Goran« za mlade pjesnike, a njegove su kasnije zbirke Tantalon (1998), Zukva (2004), Iza renesanse (2004), Jalozi (2006), Zbiljka (2009). Osim spomenutih zbirki poezije objavio je roman Album (2001), nagrađen Nagradom Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu u 2001. godini, te fotoesejističku knjigu Iskopano (2012). Njegova je poezija prevedena na brojne strane jezike te zastupljena u domaćim i inozemnim antologijama i pregledima suvremene hrvatske poezije.
Damir Šodan, pjesnik, prevoditelj i dramski pisac, objavio je zbirke poezije Glasovne promjene (1996), Srednji svijet (2001) i Pisma divljem Skitu (2009) te knjige dramskih tekstova Zaštićena zona/Kain i njegov brat (2002), za koju je 2000. nagrađen prvom nagradom na Natječaju za autore s područja bivše Jugoslavije u Beču, te Noć dugih svjetala (2009). Godine 2011. objavljena je njegova antologija suvremenoga hrvatskog »stvarnosnog« pjesništva Drugom stranom. Član je redakcija zagrebačkih časopisa Poezija i Quorum. Poezija mu je uvrštena u više izbora i antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva i prevedena na desetak jezika.
Govoreći o položaju poezije u današnjem društvu i njezinu odnosu s komunikacijom, obojica su pjesnika naglasila da je tema urušavanja komunikacije važan dio njihovih poetika. O takvu rasuću jezika zbog njegove svakodnevne uporabe i golema broja stereotipa i floskula koje često upotrebljavamo te o raskidanju veze suvremenoga čovjeka s metaforizmom prošlih stoljeća govori upravo Kirinova zbirka Jalozi. Šodanova poetika također je obilježena propašću komunikacije u vremenu u kojem živimo, no za razliku od Kirina Šodan preferira dramski izraz. Iako i poeziju i dramu doživljava kao akcijsko pisanje, u drami lakše operira zbog velike slobode u jeziku koju si, istaknuo je, ne bi dopustio u poeziji. Kirin je napomenuo da poeziju – unatoč urušavanju komunikacije – ipak ne doživljava kao jalovu. Smatra da poruka nije krajnje pesimistična, već da postojeću situaciju treba shvatiti kao poticaj za revitalizaciju.
Kvorumaška je poetika ostavila traga na pjesništvu obojice pisaca. Kirin je napomenuo da se kvorumaška kontekstualizacija nije mogla izbjeći te da je prosječan autor koji je objavljivao u Quorumu pratio glazbu, film i suvremena kulturna kretanja, ali da je interdiskurzivna suradnja katkad rezultirala uljepljivanjem, a ne zarašćivanjem. Šodan nastupa na književnu scenu početkom devedesetih, no kvorumaška je poetika intermedijalnosti i interdiskurzivnosti utjecala i na njegovu liriku, i to u vidu odgovornosti koju je osjećao svaki autor u pisanju poezije jer je ona u prethodnim razdobljima stvorena kao elitistička i intelektualistička, koja je računala s vrlo načitanim i obrazovanim čitateljem. Ocijenivši da je u svojoj prvoj knjizi možda i pretjerao s referencijama, Šodan je kazao da je to vjerojatno rezultat njegove težnje da bude sigurniji u pisanju. Posljedica hermetičnosti koja se pojavila u umjetnosti bila je tzv. »stvarnosna poezija«. Upravo je njoj Šodan posvetio svoju antologiju kako bi pokazao smjenu paradigme u poeziji.
Pisci su pokušali i ukratko opisati svoju poetiku. Šodan je čestu izmještenost subjekta u svojem stvaralaštvu objasnio činjenicom da je i sam kao građanski subjekt često putovao pa nije mogao pisati statičnu liriku. Motiv Skita koji se javlja u njegovoj poeziji znak je za nešto divlje i neukrotivo, a u tijesnoj je vezi s ratnim zbivanjima devedesetih godina 20. stoljeća na ovim prostorima. Kirin smatra da je malo pjesnika koji odmah razviju svoju poetiku i da se mnogi još uvijek traže, zbog čega se i u njegovu opusu javlja različitost poetika. Umjesto da slijedi jedan model, svaku knjigu prije doživljava kao tekstualnu potragu. Rat je utjecao i na njegovo pisanje, što je osobito zamjetno u njegovoj knjizi Albumi. Ta je knjiga nastala kao reakcija na stradanja ljudi, razaranje gradova tijekom devedesetih, vraćanja na zgarišta i pokušaje uspostavljanja novih odnosa, ali i novih identiteta, a sve preko fotografije, koja čuva osobnu povijest, a u ratu je stradao upravo golem broj takvih osobnih povijesti i ostavio strašnu prazninu.
Kako bi upoznali publiku sa svojim stvaralaštvom, na kraju su književne večeri pisci pročitali nekoliko svojih pjesama po vlastitome izboru. Damir Šodan pročitao je dvije pjesme iz svoje pjesničke zbirke Pisma divljem Skitu te noviju pjesmu Pedesete, dok je Miroslav Kirin pročitao dvije pjesme iz svoje zbirke Jalozi te nekoliko još neobjavljenih pjesama.
