Ljetnikovac Petra Sorkočevića: priča o ljepoti
Sudionici 41. seminara danas su posjetili reprezentativan primjer dubrovačke ladanjske arhitekture – ljetnikovac Petra Sorkočevića. Prof. dr. Milovan Tatarin proveo ih je trijemom, terasom, perivojima i lođama te im je govorio o skladnoj gradnji ljetnikovaca dubrovačke vlastele.
Većina dubrovačkih ljetnikovaca građena je u 15. i 16. stoljeću, u gotičko-renesansnom stilu, a najviše ih se nalazi u Gruškom zaljevu, Rijeci dubrovačkoj, na Lopudu, Šipanu i Pilama. U te mirne prostore dubrovačka vlastela odlazila je na odmor za vrijeme ljetnih vrućina. Dubrovački ljetnikovci građeni su skladno na prikladno izabaranim položajima, najčešće okruženi zelenilom i vodom, čime odaju human odnos između građevinskoga sklopa i prirode. Funkcija je ljetnikovaca bila trojaka: praktična, simbolična i svjetonatorska. Bila su to mjesta u kojima se živjelo i radilo, s kojih se nadziralo imanja. Boravak u ljetnikovcu značio je i prestiž – tu se uživalo u književnim razgovorima, kazališnim predstavama i plesovima. Jedan posjet ljetnikovcu dovoljan je i kako bi se u njegovoj gradnji uočio svjetonazor renensansnoga čovjeka koji je živio u skladu s prirodom.
Nekadašnji vlasnik ljetnikovca, Petar Junija Sorkočević, živio je od 1473. do 1535. te je bio član važne dubrovačke vlastelinske obitelji. Profesor Tatarin polaznicima je otkrio kako se ime Petra Sorkočevića može uočiti na pročelju crkve sv. Spasa. Sorkočević je obnašao brojne važne dužnosti u Dubrovniku, nadgledao je izgradnju Kneževa dvora i Sponze, a za gradnju svojega rezidencijalnoga ljetnikovca odabrao je idealno mjesto u blizini morske vode i zelenila. Profesor Tatarin ukazao je pozornost na prisutnost sklada i estetike u svim funkcionalnim elementima ljetnikovca. Njegova gradnja završena je 1521. godine.
Prije ulaska u ljetnikovac, polaznici su proučili ulazna, sjeverna, renesansna vrata s grbom obitelji Sorkočević, Kristovim monogramom i Petrovim inicijalima. Sadržaj je ljetnikovca jednostavan: uz glavnu zgradu, u njemu se nalaze terasa, orsan (spremište za čamce), prednji, bočni i stražnji perivoj, a raspored je prostorija karakterističan. U prizemlju i na gornjem katu nalazi se saloča, dok se dvije manje prostorije nalaze s bočnih strana. Kao i većina dubrovačkih ljetnikovaca, ljetnikovac Petra Sorkočevića građen je od hrapavoga kamena.
Na njegovu najraskošnijem dijelu, trijemu, prisutni su uočili dva zanimljiva elementa: kameni stol i česmu. Prema riječima profesora Tatarina, najreprezentativniji dio perivoja svakako je ribnjak, nekada otvorima spojen s morem. Bočnim perivojem polaznici su otišli u stražnji, koji se sastoji od renesansno-gotičke kapelice sv. Križa i natkrivene lođe. Lođa je uklopljena u kuću i širokim renesansnim lukovima otvorena prema jugu. Profesor Tatarin upozorio je na karakteristične elemente lođe, kao što su klupe, osmerokutni kameni stol, kameni lavor i bunar. Zidovi lođe ukrašeni su freskama, a osobito je zanimljiva prazna freska s natpisom »IGNOTO DEO«, kojoj je svaki posjetitelj mogao pridodati vlastita vjerska opredjeljenja. Izraz je to humanističke filozofije, kojoj je u središtu čovjek.
U glavnoj prostoriji ljetnikovca, saloči, polaznici su vidjeli portret Nikolice Bunića, sina dubrovačkoga pjesnika Ivana Bunića Vučića. Posjet ljetnikovcu završio je boravkom na terasi, gdje su sudionici obilaska mogli uživati u pogledu na Gruški zaljev.
