Nevidljive urote – posjet ljetnikovcu Petra Sorkočevića
U popodnevnom programu polaznici su mogli posjetiti ljetnikovac Petra Sorkočevića, koji se nalazi na Lapadskoj obali. U prekrasnom ambijentu toga ljetnikovca povjesničar dr. sc. Nenad Vekarić održao je polaznicima predavanje o davnim klanovskim nadmetanjima i nevidljivim urotama među dubrovačkom vlastelom.
Klanovi, kao skup međusobno naklonjenih casata, funkcionirali su na principu snažne obiteljske tradicije. Casate su u dugom vremenskom kontinuitetu stabilno stajale na istoj klanovskoj poziciji, a promjene tih pozicija događale su se kada bi došlo do bitnog sukoba pojedinačnog i klanovskog interesa. Promjene su se događale pojedinačno (najčešće ženidbom s članom suprotnog klana) ili grupno (stvaranjem frakcija). Nenad Vekarić istaknuo je kako su sukobi među klanovima trajali sve od 1205. godine do pada Dubrovačke Republike 1808. Najstariji događaj o kojem pričaju dubrovački kroničari dogodio se 1205. godine kada Bobaljevićev klan državnim udarom svrgava Judin klan (legenda o knezu Damjanu Judi). Tim činom Mlečani preuzimaju vrhovništvo nad Dubrovnikom.
Godine 1358. Gundulićev (bivši Judin) klan, zajedno s Gučetićevim klanom, institucionalnim putom smjenjuje Bobaljevićev klan. Te godine Dubrovnik je zbacio mletačku, a prihvatio ugarsku vlast. Gučetićev klan izdvojena je frakcija Gundulićeva klana koji se kasnije, tijekom 15. i 16. stoljeća, znatno približio Bobaljevićevu klanu.
Sve do Velike zavjere početkom 17. stoljeća Dubrovnikom dominira Gundulićev klan. Velikom zavjerom Bobaljevićev klan institucionalnim putem svrgava Gundulićev klan i pod neformalnim imenom salamankeza vlada do pada Dubrovačke Republike. Nakon Velike zavjere nastale su dvije političke skupine: salamankezi kao sljednici Bobaljevićeva klana i sorbonezi kao sljednici Gundulićeva klana. Istaknuti su i urotnički pokušaji Marina Držića te važnost pjesama Maroja Kaboge.
Nenad Vekarić naglasio je kako su se tri smjene vlasti dogodile u razdoblju od 400 godina, a čak osam neuspjelih urotničkih pokušaja u razdoblju od više od 600 godina. Prema njegovim riječima, one prije govore o stabilnosti nego o nestabilnosti dubrovačkog sustava vladanja. Velika međurazdoblja protjecala su u klanovskoj političkoj borbi, ali i u mirnom suživotu. Prevlast jednog klana nije istodobno značila i uništenje drugoga. I slabiji klan sudjelovao je u vlasti, njegovi članovi birani su na najvažnije državne funkcije. Uvriježila su se razna običajna pravila koja su pridonosila ravnoteži, od rodovskih limita udjela pri izborima na funkcije do međusobnih pomirbenih ženidbi.
Klanovska dubrovačka politika vrlo je bitna sastavnica dubrovačke povijesti. Odrazila se i na kulturnom, posebno na književnom i historiografskom planu. Za mnoge dubrovačke književnike danas je moguće utvrditi kojem su klanu pripadali. Karlo Pucić je pripadao Gundulićevu klanu, Ivan Gučetić, Šiško Menčetić i Ilija Crijević Gučetićevu klanu, dok su Jakov Bona, Damjan, Mato i Stjepan Benessa, Maroje Kaboga i Sabo Bobaljević-Mišetić pripadali Bobaljevićevu klanu.
Nakon predavanja polaznici su prošetali ljetnikovcem Petra Sorkočevića.
