Politike hrvatskih pjesničkih poetika sedamdesetih godina 20. stoljeća
Doc. dr. sc. Tvrtko Vuković na zanimljiv je način polaznicima pokušao objasniti problematiku hrvatskih pjesničkih poetika sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Naglasio je kako hrvatsko pjesništvo sedamdesetih godina obilježava prekid s modernističkom književnošću. Dolazi do obrata u korištenju i shvaćanju jezika, autorstva, imaginacije i književne komunikacije. Novi pjesnički naraštaj, okupljen oko časopisa »Pitanja«, počinje na drukčiji način promatrati ideju lirike.
U svojem izlaganju doc. dr. sc. Tvrtko Vuković kao središnji problem postavio je prirodu pjesničkoga glasa. Prema njegovim riječima, stiliziranje pjesničkoga glasa na određeni način uz sebe veže ne samo poetičke, nego i političke probleme: tko govori, iz kojeg mjesta to čini, s kojom namjerom i kakvom moći.
Promatranje prirode lirskoga glasa u trima dominantnim poetičkim sustavima sedamdesetih za doc. dr. sc. Tvrtka Vukovića znači promatranje triju književnih politika koje se drukčije odnose prema modelima distribucije uloga, jezika, funkcija ili identiteta. Drugim riječima, književnih politika koje drukčije promatraju književnost, svijet i ljudski subjekt.
Svoje predavanje doc. dr. sc. Tvrtko Vuković upotpunio je osvrtom na pet izabranih pjesama. »Izvrsna pjesma« Branka Maleša otvara cijeli niz složenih problema o instituciji književne vrijednosti te potiče ideju o nestabilnosti značenja lirike. Tako je romantičarska ideja o autoru-geniju snažno poljuljana. Pjesma »Majstore, ugasi svijeću« Slavka Mihalića otvara pitanja o odnosu estetike i politike. Doc. dr. sc. Tvrtko Vuković uočio je bitne značajke i dviju pjesama iz zbirke »Rez« Darka Kolibaša te pjesme »Priroda glasa« Danijela Dragojevića.
Nakon održanog predavanja polaznice seminara uručile su doc. dr. sc. Tvrtku Vukoviću cvijeće, a voditelj književnoznanstvenog ciklusa predavanja, prof. dr. sc. Krešimir Bagić, u ležernom je tonu otvorio raspravu.
