Peti dan Seminara
Stilske figure i gramatika naslov je današnjega izlaganja prof. dr. Ive Pranjkovića, hrvatskog jezikoslovca s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, čime je završio ovogodišnji jezikoslovni ciklus predavanja 35. seminara Zagrebačke slavističke škole.
U ciklusu naslova Jezik i književni tekst, koji je osmislio prof. dr. Ivo Pranjković problematiziran je odnos između jezika i književnih tekstova.
U uvodnom izlaganju Lade Badurine Jezično raslojavanje i tipovi diskurza upozoreno je na jezično raslojavanje s obzirom na tipove teksta (diskurza), što je ovogodišnji blok dovelo u izravnu relaciju prošlogodišnjim kojemu je tema bila Raslojavanje hrvatskoga jezika.
U izlaganju prof. Silića Funkcionalni stilovi i jezik književnosti bilo je riječi o odnosu između funkcionalnih stilova i jezika književnosti. Osnovna je Silićeva teza da jezik književnosti ne čini poseban funkcionalni stil standardnoga jezika jer se on tiče jezika kao sustava, a ne jezika kao standarda, on je postajuće, a ne postojeće, on je stvaralačka institucija, a stvarati se može samo u području potpune slobode, pa i slobode u odnosu na standardnojezičnu normu.
U izlaganju prof. Krešimira Bagića Postoji li jezik fikcije? istaknuto je da se ne može govoriti o nekakvom posebnom jeziku fikcije, pa ni o posebnom funkcionalnom stilu, ali da se može (i treba) o nekim specifičnostima u porabi jezika u književnim tekstovima, npr. o koncentraciji nekih postupaka koji sugeriraju fikcionalnost, a takvi postupci mogu se imenovati stilskim figurama (u širem smislu). Svoje teze prof. Bagić ilustrirao je na primjerima u kojima je dominantni stilski postupak parafraza.
Prof. Dubravko Škiljan u svome izlaganju Semantika figura i tropa posvetio je, između ostaloga, pozornost kriterijima figurativnosti. Među najvažnijim kriterijima po kojima se figurativni tekst razlikuje od nefigurativnoga on je izdvojio neobičnost strukture, nisku frekvenciju i prepoznavanje od strane drugoga.
I napokon, u izlaganju prof. Ive Pranjkovića Stilske figure i gramatika ponuđena je neka vrsta klasifikacije stilskih figura s obzirom na razine gramatičke analize. S obzirom na to stilske su figure podijeljene na fonološke i fonetske, morfološke, derivatološke, sintaktičke i suprasintaktičke (figure teksta). U tom izlaganju nisu uzimani u obzir tropi ni tzv. figure misli, kao što su metafora, metonimija, personifikacija, ironija, hiperbola, litota i sl.
Komentirana izlaganja i plodna rasprava koja ih je pratila pokazali su da ne postoji poseban jezik književnih djela, pa ni poseban funkcionalni stil (beletristički), pogotovo ako se takav stil pribraja stilovima standardnoga jezika, ali da postoje raznovrsni stilski postupci kojima se sugerira fikcionalnost književnoga teksta. Među takvim postupcima posebno mjesto pripada stilskim figurama i tropima, pa je o njima zato i bilo riječi u svim izlaganjima.
